Bezazlena opklada
Ričard Kriščen Metson
Niko na njega nije obraćao pažnju kad je ušao u bar.Stajao je zbunjen na ulazu,kao da se pitao otkud on uopšte na takvom mestu.Obučen u pomal izgužvano odelo,sa kravatom koja mu je stezala okovratnik košulje očigledno veće nego što je trebalo, delovao je kao čovek koji se plaši i svoje senke.
Premeštajući se sa noge na nogu konačno je krenuo prema šanku.Seo je na jednu od visokih barskih stolica i,polupromukl- im glasom koji je odavao nesigurnost,poručio koka-kolu.Barmen ga je odmerio prezrivo.Zamalo ga nije opomenuo što dolazi u bar kad naručuje bezalkoholna pića.
Na stolici pored tog malog,neuglednog čoveka sedeo je neki grmalj.Nervozno je ispijao ko zna koji viski po redu i,duboko uvlačeći dim ,pušio cigaretu za cigaretom.Kao da mu je od toga život zavisio.Devojka koja je sedela kraj njega nešto mu je obrusila,okrenula se i nestala među stolovima utonulim u oblacima dima.
Grmalj je barmenu zatražio da mu donese čitavu flašu viskija i,ne sačekavši da mu sipa piće u čašu,dohvatio čašu i počeo da je ispija velikim gutljajima.Bio je okrenut prema neuglednom čovečuljku.
-Hej mališa možda imaš nekih nevolja,a?
Čovečuljak se pravio da ga ne čuje.Nadnet nad svojom čašom buljio je u šank pred sobom.Nije se pomerao.
-Tebi govorim gnjido.
Čovečuljak se na tren okrenuo prema napasniku,ovlaš ga odmerio i nastavio da gleda u šank,kao da je na njemu otkrio nešto posebno zanimljivo.
-Ne volim kad mi ljudi ne odgovaraju na postavljeno pitanje-nastavio je grmalj.-I kog ćeš đavola ti u baru?!Koka-kolu si mogao i kod kuće da popiješ-dunuo mu je pravo u lice.
-Ne podnosim kad mi neko duva u lice-kao da se osmelio čovečuljak.Samo se po nervoznom treptanju videlo koliko mu je teško palo što je morao da se usprotivi napasniku.
-Ti ćeš meni da određuješ kuda ću da duvam?!Znaš li ti ko sam ja?Hej,tebi govorim!-munuo je čovečuljka laktom u grudi. -A kad se nekom obraćam,taj mora da se okrene prema meni i pažljivo me sasluša.Inače...
Čovečuljak se,naizgled mirno,okrenuo prema grmalju i pogledao ga pravo u oči.
-Imam ideju-i dalje ga je netremice gledao.-Kad već voliš da te ljudi gledaju u lice dok im se obraćaš,zašto se nas dvojica ne bismo opkladili.Sešćemo za sto i,trudeći se da ne trepćemo,gledaćemo se pravo u oči-čovječuljak je ovih nekoliko rečenica izgovorio u dahu.
-Šta kažeš?
Sad je trebalo da grmalj ostane bez reči.Shvatio je da i barmen i nekolicina prisutnih u najbližoj okolini netremice promatraju šta će se dalje dogoditi.
-A u šta da se kladimo?-trudio se da sačuva odsečan ton.
-U sto dolara.Ko prvi trepne dobija pare!
Grmalj ga je pogledao s nevericom,a onda se iskezio.Gomili koja se oko njih povećavala trebalo je pokazati ko je tu glavni.
-Važi,ti mali crve!
Obojica su seli za sto.U baru je nastala pometnja.Svi su želeli da stanu što bliže stolu i prisustvuju tom iznenadnom nadmetanju.Na znak "sad" neznanci su počeli da se odmeravaju.Svi su odjednom utihnuli.
Dva čoveka koja su se slučajno srela gledali su jedan u drugog netremice.Prvih nekoliko minuta reč nisu pogovorili.Onda je grmaj,kome su kapci lagano počeli da trepere,eksplodirao.
-Crve jedan mene misliš da pobediš,a?!Trepni,ubiću te!Trepni već jednom,gnjido ljigava!-vikao je kao da sebe hrabri. Vidilo se da su mu oči već crvene,kapci su sve učestalije podrhtavali.
A čovečuljak,kao da je u transu,i dalje ga je fiksirao bez ikakvog izraza na licu.Gomila ga je već prozivala kao pobednika. Sasvim neočekivano,čovečuljku su kapci počeli da se spuštaju sve dok se jedan i drugi nisu zatvorili.
Grmalj je odskočio sa stolice.Skakao je i okretao se podignutih ruku,kao da je u ringu.Masa okupljena oko stola klicala je. Onda su polako svi počeli da se vraćaju za svoje stolove izgubivši interesovanje i za pobednika i pobeđenog.U baru se ponovo čula uobičajena graja.
Grmalj i čovečuljak vratili su se za šank.Kad je napasnik dobio svojih sto dolara,počeo je da okreće novčanicu u ruci ne verujući da je tako nenadno i lako došao do dobitka.
-Šta je s tobom,čoveče?Voliš da deliš lovu nepoznatim ljudima?
Čovek u izgužvanom odelu pogledao je svog protivnika,zagonetno se nasmešio i bez reči krenuo prema izlazu.
Očigledno zabaravivši na nervozu koja je prethodila iznenadnom duelu,grmalj je naručio još jedno piće.Seo je na stolicu i, nalaktivši se na šank,ćaskao s barmenom.Nisu mogli da razumeju šta je navelo tog neuglednog neznanca da se opkladi ako već nije bio siguran da će pobediti.
Iako se trudio da nastavi s pričom,grmalj je osetio oštar bol koji mu je probadao čitavo telo.Pripisujući to velikoj količini pića i svađi s devojkom,ogromni čovek više nije uspevao da sakrije grč na licu.Jedva je nekako platio račun i teturajući izletio na ulicu.Mislio je da će se na svežem vazduhu povratiti.Prevario se.
Nastavio je da tetura ulicom jedva uspevajući da se održi na nogama.Stao je uz neku ogradu i čvrsto se rukama uhvatio da ne padne.Bolovi su postali nesnosni.
Misleći na onaj zagonetni osmeh neznanca,grmalj se srušio na pločnik.Bio je mrtav.
Nekoliko blokova dalje čovečuljak je sedeo u "Mekdonaldsu" halapljivo žvaćući svoj hamburger.Srećom je ponovo dobio apetit.A kad mu ponestane snage,opet će naći neku budalu od koje će za opkladu dobiti novi život.